o govoru
1.
Govor nam je krkanski. Pretežan broj ljudi koristi militaristički govor i usiljeni izraz. Samo primijetite; nimalo uglađeno, sasvim neotesano. Taman da pomisliš kako je to usljed pomanjkanja obrazovanja ili pedantnog odgoja a ono shvatiš da je to namjerna disciplina.
Uopće, trend je govoriti ne-lijepo.
Doba estetskog govora je pohranjen u stranicama historijskih knjiga, tu se održao literalni pomen na nekakvo aristokratsko vrijeme kada su riječi imale primaran ontološki izvod.
Osluhnem sugovornika, prepustim se njegovom vođenju, predam se empatijski bratu da ga doživim...i onda se osjetim kao da sam mlaćen mokrim parmakom. Po leđima, butinama i cjevanicama. On, ona, oni - mlate.
Ja znam da je u početku bila riječ, binarno-analogna irealnost stucala je autohtono poimanje stvarnog i uvela nas u doba vizualno-materijalističkih kontura.
2.
Govor je ples. Govor je magija. Govor je odslik nutarnjeg pred vanjskim, ogled spoznajnog pred datim. Govor je prebivanje čuvstveno-doživljajnog u pojmu. Govor je zrcaljenje shvatljivog u mrežama riječi. Govor je živi proces rađanja čovjeka pred svijetom.
Govor je stvaranje, govor je razaranje. Govor je dokaz o postojanju.
Govor je ozvučenje smisli koje postaje pri propustu plućnog zraka preko glasnih žica a dočekanog na suglasnike i samoglasnike u ustima, grlu i opletu jezika.
Govor je prostor egzistencije svega što jeste i onoga što nije.
Govor je dokaz Boga. Govor ističe istinu i ukazuje na neistinu. Govor je plastični zamak lažnog tvrđenja. Govor si ti, govor sam ja.
Govor je metafizika.
3.
Alkemija zna da je moć govora mnogo jaka. Pretvara bakro u zlato, materiju u pepeo i obratno. Govor preobraćuje stanje svijesti, srozava ga u nivo niskih frekvencija ili pak; transcenduje u visoke stupnjeve svjetlosti i spoznajnog. Jezik je dešavanje govora.
Imenovanje je hvatanje bića u pojmove. Pojmovi su sliveni kalupi istine koja se zbiva unaokolo.
Jezik je kuća bitka. Jezik je sistem smislenih stavova. Jezik je sabrano iskustvo istine. O tome više kod; Platona, Aristotela, Hajdegera, Witgenštajna, Gadamera, Karnapa.
4.
Itekako treba obratiti pažnju na riječi i govor. Ružne riječi prizivaju lošu sudbinu i zlu kob.
Riječi, ružne ili lijepe, zazivaju stanovita psihička stanja. Preporukama je svima onima koji drže do mentalnog zdravlja da kazuju prevashodno lijepe riječi. Ako se ljudi služe neistinitim govorom, što je danas pravilo, time ukoračuju u nesnosnu patnju gdje se ne umije razlikovati zbiljsko od nestalnog, postojano pred prividnim.
Manifestacije takvog nepodudaranja očita su u povećanom broju psihodevijantnih slučajeva i prostranog nepovjerenja koji vodi u suicid.
5.
"Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!" Kur'an (El-Munāfikūn: 4)
